Solliciteren bij de Partij voor de Dieren banner

Doprinos Esther Ouwehand debati o Održivom razvoju i okolišu

Dobar liberalni princip je da svojom slobodom ne ugrožavaš slobodu drugog. Slobodan si da radiš kako želiš, ali ta sloboda prestaje ondje gdje počinje štetiti drugome. To je svakako slučaj ako zemlju prepuštaš sljedećoj generaciji u mnogo lošijem stanju nego u kojem si je sam pronašao. U ovom trenutku se način na koji se mi na Zapadu ponašamo odražava na slobodu i životnu situaciju drugih. To je jednostavno loše. Gotovo. Ne trebamo se zavaravati.

Jedna od najbitnijih stavki u ovoj priči je krčenje šuma. To je diljem svijeta jedan od glavnih uzročnika gubitka bioraznolikosti i klimatskih promjena. Već nas 200 godina upozoravaju da je krčenje šuma prijeti otstanku čovjeka. No, još uvijek nismo zaustavili uništenje prašuma. Što je još gore, krčenje šuma prolazi proces “greenwasha” – pravimo se da je krčenje održivo u nizozemskom upravljanju okolišem. Stranka za životinje se bori da se to zaustavi. Počnimo onda s održivom kupnjom koja opravdava krčenje šuma u Maleziji. Tako dolazimo do krčenja sa svrhom uvoza biogoriva. Malezijsko tvrdo drvo može se kupovati pod krinkom održive kupnje. Nakon dugogodišnje borbe teški je lobby pobijedio bioraznolikost, klimu i stanovnike malezijskih prašuma. Prethodnik sadašnjeg premijera iz stranke CDA-huize, predložio je da se malezijsko tvrdo drvo, koje je poznato da nije održivo, “greenwasha”. To je tada bilo i za očekivati, s obzirom o kojoj se stranci i osobi radilo, no što sad ne mogu shvatiti je da premijer is PvdA-huize koji ima održivost na pameti, želi završiti ovaj prljavi poslić.

činjenice su sljedeće: malezijska vlada odbija suradnju s nizozemskim istraživanjem terena. Istraživanje terena koje se onda moglo izvesti od strane TPAC-a ni na koji način ne zadovoljava stvarno stanje. Predstavnike autohtonih naroda se uopće nije konzultiralo. Većina se nije osjećala sigurno za razgovor, nisu bili u blizini ili ih uopće nisu potražili. Program uopće nije postavio TPAC, već malezijska vlada. Kad bi student tako napisao svoj završni rad, dobio bi negativnu ocjenu. No, zar je ovo onda zbilja dovoljno dobro da se na tome bazira ophođenje s tim prostorom? Prema istraživanju Sahabat Alam Malaysia (SAM) ispada da se prava autohtonog stanovništva i dalje sistematski ignorira i da se krčenje ilegalno provodi na njihovoj zemlji. Citiram: “Ljudi u autohtonim naseljima u malezijskim šumama strašno pate. Njihove šume, voćnjaci i vrtovi bivaju uništeni, rijeke zagađene, životinje i ribe nestaju  i dolaze bolesti, dok  je težak pristup lijekovima u prašumi. Sve češće se mora kupovati hrana jer biva uništeno ono što bi inače šuma pružala. Ponekad uništavaju i grobna mjesta.” Održiva ta naša kupnja, kako da ne! Tko će nas shvatiti ozbiljno ako nastavimo s ovime?

Pitat ću premijera za širi kontekst. Zašto se stvari nazivaju održivim i kada nisu održive? Moramo se zajedno dobrano potruditi da zaustavimo klimatske promjene i gubitak bioraznolikosti. Za to nam svima treba: većina, poslovni svijet i građani. Kada se ljudima stalno nudi lažna održivost, pitam se što to  svima radi za motivaciju da zajedno radimo na svijetu budućnosti. Želi li premijer i ovome dati širi kontekst? Jer nazivajući sve održivim i kad to očito nije po mom mišljenju ima samo štetne utjecaje koje si ne možemo dozvoliti.

Isto vrijedi i za biogoriva, vrlo specifično, za palmino ulje iz Malezije, Indonezije i drugih zemalja u kojima se masovno niču ogromne plantaže gdje su donedavno bile prašume. Uljana repica je jedna devastirajuća biljka koju diljem svijeta sadimo, a soja nije daleko od nje. Ne nalaze se samo u polovici proizvoda koje nalazimo u trgovinama, već i u tanku kao biogorivo. To mora stati. Premijer ima plan da dio biogoriva koje proizlazi iz biljaka kao što je uljana repica udvostruči. To je posve nelogično. Drago mi je da je i VVD kritičan po tom pitanju. Tako ne pomažemo klimi. Bioraznolikost pada na još niže razine. Ljude se tjera sa njihove zemlje, truju se rijeke i kvaliteta zraka u jugoistočnoj Aziji je zbog paljenja prašuma da bi dobile plantaže na najnižoj razini. Udio konvencionalnih biogoriva ne treba se povećavati, već smanjivati do 2020.

izgleda da parlament može toliko utjecati na premijera da svakako ne udvostručuje  brojke, te da se ne zalaže za povećanje biogoriva i palminog ulja. Proizvodnja palminog ulja dakako ne može nestati u našoj prehrambenoj industriji. Uvoz palminog ulja mora posve stati. Može li premijer na to reagirati? Ako mi svi zajedno kažemo da se palmino ulje ne može koristiti kao biogorivo  – čime bih ja bila vrlo zadovoljna – morat ćemo se onda založiti i za to da palmino ulje ne bude dio prehrambene industrije, jer je proizvodnja jednako štetna. I po tom pitanju ćemo se morati jako potruditi!